(u župi sv. Filipa i Jakova, Potravlje)
Dan Gospodnji
HOME/naslovna
  • Image and video hosting by TinyPic Klikni na: CRKVA SV. FILIPA I JAKOVA, POTRAVLJE
Opis stranice
  • PROPOVJEDI
    - Na ovoj stranici možete pronaći PROPOVIJEDI kroz jednu crkvenu godinu (od Došašća 2012. -do Došašća 2013.) zapisane po sjećanju. Također i fotografije na župne blagdane. / (P.S. Papa Benedikt XVI ovu godinu proglasio je Godinom VJERE) Image and video hosting by TinyPic
ŽUPNIK
  • novi ŽUPNIK (od ljeta 2012) fra Stanko Dotur (25 godina misionar u Njemačkoj...)
Autor bloga:
  • Marija Gašpar
    (vjeroučiteljica); *** /Napomena: Propovijedi pišem PO SJEĆANJU; *** ukoliko bi netko imao nešto dodati, ispraviti, popraviti - može mi se javiti na gasparmarija@gmail.com A.M.D.G. (Ad maiorem Dei gloriam=Sve na veću slavu Božju)***** Napomena 2: Obavijest domene ''bloger.hr'': Od 1.10. sadržaj blogova na domeni ''bloger.hr'' ne mogu vidjeti oni izvan Hrvatske
Arhiva
« » vel 2013
  • p
  • u
  • s
  • č
  • p
  • s
  • n
  •  
  •  
  •  
  •  
  • 1
  • 2
  • 3
  • 4
  • 5
  • 6
  • 7
  • 8
  • 9
  • 10
  • 11
  • 12
  • 13
  • 14
  • 15
  • 16
  • 17
  • 18
  • 19
  • 20
  • 21
  • 22
  • 23
  • 24
  • 25
  • 26
  • 27
  • 28
Brojač posjeta
7546
Pjesma sv. Filipu i Jakovu
  • SV. FILIP I JAKOV
    O Filipu i Jakovu iz Biblije znamo I što Predaja nam sveta kaže *** Život dati nego ga sačuvat** Rad Istine bilo im je draže! +++ Isus mijenja Filipove mreže I šalje ga u ribolov duša+++ A Filip krenu s vjerom, spreman, Učitelju do smrti poslušan. +++ Riječ je njegova ostavljala traga, I srca više nisu bila ista, +++ u Palestini, Frigiji, Maloj Aziji, obraća se mnoštvo i vjeruje u Krista! +++ No optužen je da narod buni, samo zato jer im je pokazivao Put,+++ U tamnicu je bačen nevin, na križ raspet, pa kamenjem zasut. +++ Jakov mlađi, sin Marije Kleofine, Isusu je po majci i rođak bio. +++ Hodao je bos i noćima bi klečao, U siromašnom odjelu pokornički živio. +++ S Isusom je bio na gori Tabor i vidio Njegovu slavu preobraženja,+++ a gledao je Isusa i u Maslinskom vrtu I kako se slava u muku mijenja. +++ Bio je prvi biskup u Jeruzalemu, o Isusu je hrabro propovjedao židovima +++ Mnoge je tako obratio na kršćanstvo Al njegova se riječ nije sviđala svima. +++ Glavari židovski mu smrću zaprijetiše govoreći da se Isusa odreći treba +++ Al Jakov je narod uvjeravao i dalje, pa je mučenjem i on išao put neba. +++ Sa visine velike baciše ga dolje a on se uspravi i tad moli za njih, +++ uzvratiše mu na to toljagom nekom u želji da konačno bude tih.+++ Ova mučenika dva pokopana su skupa U Rimu, u jednom grobu, +++ A život njihov ne želi šutjet ni danas već primjer biti i ovom našem dobu. +++ (tekst: Marija Gašpar)
Blog - veljača 2013
nedjelja, veljača 24, 2013

... ''Narode moj kaži meni kakvu nepravdu ja učinih tebi?''...

 zapitajmo se ... za koje nepravde se trebamo pokajati pred Gospodinom...

***

Iz čitanja o sklapanju saveza između Boga i Abrahama vidjeli smo kako su se presjecale životinjske polovice. A rasijecanje tih polovica bio je običaj i kod sklapanja saveza između čovjeka i čovjeka. Tim činom htjelo se reći: 'Neka se meni ovo dogodi ako savez s tobom prekršim''

A mi sklapamo savez svoj s Bogom. U krštenju.  A taj savez se tako olako razvrgne.

***

           Priča se kako su se sastali Ruski filozof Solovljev i naš biskup Štrosmajer. Razgovarali su oni do dugo u noć. Nakon što Solovljev napusti biskupa iziđe u dugački hodnik htijući ići u svoju sobu. No, kako je svjetlost nestala a u hodniku je nije bilo našao se u nezgodnoj situaciji. Sva vrata su ista i on ne zna koja je soba njegova, a ne bi rado nikog ometati. Odlučio je svu noć biti na hodniku, hodati gore-dolje. I tako dok se nije malo danjeg svjetla pokazalo.

          Slično - I mi NEKAD IZGUBIMO SVJETLO. I lutamo dok nam Božja Riječ ne obasja put. Izgubljeni u hodnicima života... Dok nam ne zasja – Isus!

 ***

U današnjem evanđelju (o Isusovu preobraženju) vidimo Isusa preobraženog. Učenici koje je poveo sa sobom sada ga vide u nekom drugom svjetlu. Sličan je to sjaj koji su ljudi vidjeli na Mojsijevu licu kad bi se molio. U isto vrijeme osjećali bi i strah i radost. Isus je godinama skrivao svoje božanstvo, od onog trenutka kad je rođen ... Mogli bismo reći da je obukao u početku siromašni, obični plašt da bi sad uzeo jedan drugi, slavni plašt... bijel ko snijeg. I pokazuje im se u svojoj slavi. Onaj kojeg su smatrali samo tesarovim sinom. A vidimo sad, nije to Sin Josipov. A niti samo Marijin. On je Božji Sin. Onaj za kojeg Bog Otac svjedoči: ''Ovo je moj Sin ljubljeni!''. Isus im daje barem naslutiti Njegovu slavu. Kao da im je tim događajem malo odškrinuo vrata raja. I oni su poželjeli nekako zaustaviti taj trenutak. Ostati u tom sjaju.  Ali Isus ih šalje u dolinu. A znamo kakva je to dolina. Dolina suza, dolina bola, borbe, smrti... I oni su se vratili ipak u tu dolinu.

I mi bi nekad ostali u nekom svom 'taboru'... u svojim mislima, svojim glavama ... ili u nekoj svojoj sigurnosti ... odakle nam se ne da poći u borbu; neda nam se nešto U-ČINITI za Isusa.

A ne može se tako. Mora se nešto i činiti.

Što je to uistinu kušnja - vidimo i iz Abrahamova primjera. A on je ''vjerovao protiv svake nade''. Prava kušnja je KUŠNJA VJERE. Ostati čvrst, jak U VJERI i kad ti je teško...  Od Abrahama je Bog tražio da se uputi u nepoznato! U sasvim nepoznatu zemlju ... I Abraham ostavlja ono na što je navikao i odlazi kako mu Bog reče. Sluša. A bilo mu je lijepo, imao je mnogo bogatstva... Mogli bi se zapitati - zašto je otišao??? Abraham vjeruje Bogu - i napušta mjesto UR Kaldejski.

A možda imamo i mi svoj 'Ur Kaldejski'. Nešto što ne želimo napustiti da bi slijedili Božji poziv... neku svoju sigurnost....

lađa

 Ima jedna PRIČA O VOJSKOVOĐI koje je poveo svoju vojsku u osvajanje jednog otoka. Pitali su ga – ''Hoćemo li uspjeti?'' A on im nije ništa odgovorio. Uputili su se lađama prema otoku. I kad su stigli tamo prva naredba je bila: ''Zapalite sve svoje lađe!''. Što je to značilo? Oni su izvršili naredbu i zapalili lađe. Tako da više nije bilo uzmicanja. Nije bilo mogućnosti da se pokolebaju i pobjegnu. I zahvaljujući baš tomu što se nisu mogli vratiti natrag – pobijedili su - osvojili su otok.

 Eto tako – svi mi imamo neke svoje brodove sigurnosti – ako tamo zaškripi – vraćam se onamo... a potrebno ih je 'zapaliti'... uništiti – sve te lažne sigurnosti.

I pustiti Isusu da bude naš kormilar.

Pod Njegovim vodstvom smo sigurni

... 

magnifikat @ 14:09 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare

U evanđelju smo vidjeli  kako velika može biti ZLOĆA čovjekova... (vinogradari ubojice, ubijali sluge pa onda i sina kraljeva...)

- Tako je to kad se u njegovu dušu utisne slika koja nije Božja, pa makar to bio i anđeo – al onaj otpali anđeo koji Bogu nije htio služiti.

***

Mogli bismo reći da se sva  Isusova propovijedanja sažimaju u stvari  IZBOR IZMEĐU DVA PUTA. Isus stalno govori o spasenju i milosnom životu i htio bi da to izaberemo. Taj uski put. Jer konačno samo su dva odredišta: raj i pakao.  Znamo da postoji i čistilište, ali ono je privremeno. Iz njega se opet dođe u raj. Ono što traje vječno je raj ili pakao. Vječna radost ili vječna muka.

Naš Bog je velik baš zato jer nam DAJE SLOBODU IZBORA. Nikoga ne prisiljava. Slobodni smo izabrati da mu služimo ili ne. Mi imamo potpunu slobodu reći Bogu da ili 'ne. Taj IZBOR je tako važan. Da nije ne bi Isus na tomu toliko – batio!

A  moglo bi se čak reći da je i postojanje pakla – izraz Božje ljubavi, ako nas pomisao na pakao odvrati od nečeg zloga. Tako se dijete može čuvati zloga IZ STRAHA da ga Bog ne pokara, da ga grom ne ošine... Ali znamo, nema tu savršenog pokajanja. To je NESAVRŠENO POKAJANJE  – iz straha. Savršeno je ono kajanje iz ljubavi, ... kad moli: ''Žao mi je Bože što sam te povrijedio. Oprosti mi. Pomozi mi...''

Farizeji se nisu znali kajati za grijehe i Isus je za njih imao jako oštre riječi. Njima je Isus govorio O GEHENI. A ta gehena nam može dočarati malo pojam pakla. Što je gehena? Gehena je dolina koja je nekad bila plodna, a onda je jedan kralj zauzeo tu dolinu i tamo se klanjao nekom svom bogu Molohu. Radi tog svog boga je čak ubijao i trudnice, vadio iz njih djecu i žrtvovao svom bogu. Ta gehena je postalo mjesto gdje se kasnije odlagalo smeće i gdje je stalno gorila vatra. Mjesto gdje je smeće, smrad i  vatra. Ali pakao je i gore od toga.

Mi zamišljamo pakao KAO VATRU. Mada pakao nije tek neka vatra. Vatra nam je strašna i zato je postala slikom pakla. Ali i voda zna biti strašna. A i voda i vatra u jednoj slici čine jednu drugu sliku pakla: OGNJENO JEZERO. Pa bismo mogli eto tako predočiti sebi pakao, kao ognjeno jezero – mada pakao opet nije neko mjesto. Nije to kaznionica omeđena zidovima pa da se može reći eto odatle dotle je pakao. PAKAO JE STANJE DUŠE KOJA PATI.

pakao

A OTKUD PAKAO ako ga Bog nije stvorio? Bog je stvorio anđele. Stvorio ih je kao slobodna bića. I mogli su izabrati da Bogu služe ili ne služe. Anđeo koji je bio nekad prvi do Boga (Serafin... ima više korova anđela, ...) okrenuo se slobodno protiv njega. Rekao je: 'Neću ti služiti!', 'Meni ta tvoja ljubav ne treba!' Ako bi se Bog mogao usporediti sa vatrom ljubavi onda je i onaj anđeo koji je bio tako blizu njega, prvi...  i sam primio od te vatre. Ali - taj anđeo okreće svoju vatru ljubavi U VATRU MRŽNJE. Tako je pakao nastao -  izborom anđela. Bio je to SVJETLONOŠA. Tako lijepo ime. A opredjelio se protiv Boga.

Tako se opredijelio anđeo, a tako se mogu opredijeliti i ljudi. ŠTO JE BILO S JUDOM? O njemu se kaže da se objesio, da mu se utroba razlila... ali Crkva – o Judi šuti. Ne proglašava ga prokletim.

Odatle su neki počeli izvlačiti zaključke da pakao ne postoji (!!!)  ili ako postoji da je prazan!!! A nije li onda APSURDNO da je Isus došao podinijeti toliku muku i smrt ako pakao ne postoji? To nebi imalo smisla.

Znam da pakao postoji, jer je Isus o njemu govorio. A Isus nije lagao. Govorio je vrlo oštrim riječima i onima koji su djecu sablažnjavali: ''bolje bi im bilo da se s mlinskim kamenom bace u morske dubine'', a za Judu ''bolje bi mu bilo da se ni rodio nije''. Strašen su to riječi. Jer ako se nisi rodio ne možeš dospjeti u vječno muka, a ako jesi možeš.

Odbijanje milosrđa Božjeg je grijeh protiv Duha Svetoga. A to opet -  nije samo stvar jednog trenutka...

Slika Boga koju trabamo njeogavati ipak nije slika strašnog nego MILOSRDNOG Boga. Ne treba nas voditi STRAH od Boga, nego Njegova LJUBAV.  ... 

magnifikat @ 08:11 |Komentiraj | Komentari: 0
nedjelja, veljača 17, 2013
U pjesmi pjevamo ''Isukrste, svoju muku tisni u srca svome puku... '' Tražimo da nam Isus da da razumijemo njegovu muku, da shvatimo njegovu bol... Mi smo možda krenuli nekim svojim bespućima, nekim sporednim putevima, a On nas želi povesti na svoju Put, na svoju autocestu na kojoj se vozimo besplatno. A možda... nismo to zaslužili...

......

U današnjem evanđelju o Isusovim kušnjama u pustinji vidimo kako je i Isus je imao napasti. 

Napasti dolaze i k nama. No sama napast nije grijeh. Napast može biti nažderati se, dok tamo neki možda i gladuju... Napast može biti bilo što što bi nas rado navesti da činimo ono što kršćanina nije dostojno. Razne su požude tijela...  Napasti nas mogu pokušati uvesti u grijeh, ali grijeha nema dok sami na to slobodno ne pristanemo. Napasnik ti neće doći ni s repovima ni s rogovima, nego ... možda s čašom alkohola. Možda u lijepo našminkanom licu. ...

Kaže se da u čovjeku živi 7 malih zmijica koje samo čekaju da narastu i iziđu van... Misli se na 7 glavnih grijeha...

U korizmi se mnogi odriču hrane... ili cigareta.. Pa jedva čekaju završetak korizme da se onda najedu ili da onda zapale. Koliko ima smisla to odricanje? Ako netko koristi korizmu da bi na kraju izgledao 'šlank', da dotjera liniju  - nema to baš veze s korizmom! Traži se nešto VIŠE od toga. Traži se da nam korizma pomogne u drugovanju s Bogom... 

Borba protiv napasti...

*Bio jedan stari fratar kod kojeg smo se mi bogoslovi rado ispovijedali, možda baš zato jer je bio star i mislili smo kako možda sve i ne čuje. A eto taj taj stari fratar koji je imao preko 80 godina molio je Boga svaki dan: ''Bože sačuvaj me – apostazije''. Za što je to molio taj stari fratar? Molio je i po stare dane da ne se ne bi odrekao svog fratarskog habita, svog svećenstva! Vidite da napasti traju – kroz cijeli život. Cijeli život nam se boriti protiv napasti. Cijeli život je borba. A nemoš se borit ako nemaš neprijatelja. Protiv čega ćeš se borit? Boriti nam se protiv Napasnika.

Isus je odbio prvu napast - i odgovara da ne živi čovjek samo o kruhu nego o svakoj RIječi koja izlazi iz Božjih usta... Đavao se također koristi citatima iz Biblije. Ali i mi moramo poznavati Bibliju da bismo imali oružje protiv njega. 

Đavao nudi Isusu sva kraljevstva svijeta, samo ako se Njemu pokloni. Isus odbija i tu napast. Što mu Napasnik može dati? To ionako nije njegovo. 

Isus je oštro odbijao Napasnika. I u drugim prilikama kad bi mu tko došao s namislima ljudskim a ne Božjim. Rekao bi mu: ''Odlazi od mene Sotono!'' Tako oštrim riječima, da je to značilo slično kao ''Tornjaj se... !'' ... 

*Ima jedna druga zgoda o fratru kod kojeg su mlađi tražili savjet. Tako je jedan mladi fratar pitao starog za savjet vezano uz napasti. Kako je vani puhala bura i bilo je jako hladno stari fratar povede mladog van i kaže: ''Uzmi svoj plašt i zaustavi ovu buru!''

- ''Šta je tebi, kaže mlađi starijem, kako ću ja zaustavit buru?'' 'E, vidiš, govori njemu mudro stari fratar, ti ne možeš zaustaviti buru koja puše. Zato, uzmi svoj plašt i dobro se zamotaj. A bura onda nek fijuče. Tebi neće moć naškodit.''

bura


A na kraju Isusovih kušnji vidjeli smo: ''Dođoše anđeli i služili mu!''

Pa eto, borimo se hrabro sa napastima da i nama mogu doći anđeli i - služiti nam... A svatko od nas ima svog anđela čuvara. ... 

magnifikat @ 12:18 |Komentiraj | Komentari: 0
U svijetu prepunom informacija - koja nam je informacija toliko važna?

Pa moglo bi se reći da je skoro i najvažnija informacija, ma kako zvučano čudno, da MI BOGU NISMO POTREBNI.

Bog je u sebi savršen. On može živjeti i bez nas. Mi njemu ne možemo ništa doprimijeti. A opet - vidimo da smo tu. Postojimo. Pa zašto? Zašto postojimo ako mu nismo potrebni? Postojimo zato jer NAS BOG VOLI.

No ima jedan Lažac koji bi nas rado uvjerio u suprotno: ''Nema Boga. Ti Bogu nisi važan. TI si nevrijedan. TO su samo priče...'' To je laž sa dna pakla. Laž Oca laži. Jer istina je da nas Bog voli, da mu je svatko važan. 

Ima jedna priča o LOVCU KOJI NIJE VJEROVAO U BOGA i njegovu sluzi, crncu koji mu je nosio torbu, koji je vjerovao u Boga. Jednom su njih dvojica u lovu počeli raspravljati o vjerskim stvarima i lovac je stalno govorio kako Boga nema, kako nema Sotone, i slično... A kad su tako raspravljali o tomu ima li sotone ili nema crnac se dosjeti primjera pa mu pokuša to objasniti preko usporedbe da sotona postoji i da se više trudi oko onih koje još nije savladao... . ''Vidiš, kaže njemu crnac, ti mene NE šalješ da trčim po pticu koju smrtno pogodiš. Znaš da ti ta neće pobjeći. Ali ti mene šalješ po onu koja je ranjena da nju uhvatim da ne pobjegne. Slično tako - sotona nema što trčati za tobom. Ti si već smrtno pogođen. Tebe već ima. A ja, ja sam kao ranjena ptica koja još može pobjeći. Sotona se nema što truditi oko onih koji su već njegovi, koji žive u smrtnom grijehu. On se trudi oko onih koji još nisu njegovi, koji mu izmiču...''

... ... 

Bog nas voli!

Razmišljali smo o toj Božjoj ljubavi u križnim postajama. 

(razmatranja križnih postaja su bila presadržajna a da bi ih se moglo sažeti u par redaka...)

KRIŽ


Pa što je to Isusa natjeralo da siđe s neba i dođe k nama na ovu glibavu zemlju? Na zemlju uprljanu grijehom?

Ljubav.

A neshvatljiva je ta Božja ljubav. Neobuhvatna. Velik je taj naš Bog u svojoj ljubavi. 

Neka Ta ljubav dotakne sve nas

 i neka nas ta Njegova ljubav vodi...

magnifikat @ 12:17 |Komentiraj | Komentari: 0
nedjelja, veljača 10, 2013

Izvezi na pučinu! – govori Isus Petru, u današnjem evanđelju. To je eto rečeno nekad. Ali to je riječ koja govori i nama danas. Pa razmislimo najprije malo o vremenima nekada i danas:

-          Jesu li ljudi u vrijeme naših djedova bili bogatiji? Vidimo da su danas kuće drugčije, standard je bolji. Pa Bogu hvala i na tome ...

-          Jesmo li pametniji? Vidimo da su dostignuća tehnike na svom vrhuncu. Ljudi su toliko toga izmislili čime se mi stariji ne znamo ni poslužiti. Čujemo da govore i o 'česitici' od koje je sve stvoreno. A ne govore od koga je ta čestica. Tko je nju stvorio? Tako se čovjek uzdiže u svojoj oholosti i umišljenoj veličini da baca Boga sa svog trona... 

-          Jesmo li zdraviji? Vidimo da bolest ne bira. Uzima neke i 'prije vremena'. A bolnica je sve više. I bolesti sve više... A ne samo tjelesnih – i duševnih je bolesnika sve više.

-          Jesmo li zadovoljniji nego naši stariji? Statistike su porazne. Gledajući brakove svaki  i kod nas se svaki četvrti  raspada... ako ne i više njih. Nema mira. Razne su krađe i prevare uzele maha. Prije si mogao ostaviti otključana vrata i mirno otići u polje a kad se vratiš ništa ti nije falilo. Nije trebalo zaključavati.

***

U ono vrijeme - Petar mu je rekao: ''Ali Gospodine, svu noć smo se trudili – pa ništa. Uzalud...'' Mogao je Petar reći Isusu: ''Šta se ti u to razumiš, nisi ti ribar, ti se baviš drvodljeljstvom i piljevinom... Riba se ne lovi danju nego noću!'' Ali Petar nije to rekao, ako je i mislio... nego – kao da kaže 'eto, kad ti kažeš, ajde da Ti udovoljim' = ''Na Tvoju riječ bacit ću mreže''. Pa sad, mogao je mislit – ti se sramoti kad ne bude ulova. Ali nije se Isus zasramio zbog ulova već Petar. Bilo je toliko ribe da su se mreže razdirale...

A u našem vremenu, takvom kakvom je, Isus i nas  – zove: Izvezi na pučinu! Baci mrežu ...

isus i petar

Zna On naše ograničenosti. Zna naše nedostatke. Ali i dalje nam govori: ''Trebam te da izvršim svoju zadaću u ovom svijetu.''

I u prvom čitanju i u drugom i u evanđelju nalazimo rečenice koje tri osobe izgovaraju o svojoj nedostojnosti...

-          ''jer čovjek sam nečistih usana, u narodu nečistih usana prebivam''  (Izaija)

-           ''nisam dostojan zvati se apostolom'' (Pavao)

-          Idi od mene! Grešan sam čovjek, Gospodine!" (Petar)

No Bog zna našu grešnost. Zna on našu ograničenost. Ali i dalje je tu. Ne voli nas ništa manje. Jedino odustaje ako čovjek odustaje, ako čovjek ne želi Njemu predati svoje grijehe nego se želi ublatu grijeha valjati i koprcati... Bog ne odustaje u svojoj ljubavi.

Dvije stvari su ovdje naglašene:

1. Čovjek ne može sam. Potreban mu je Božja pomoć. Bogu treba vapiti za pomoć i jedino pred njim kleknuti. Mi sami ne možemo puno. Zapravo – ništa!

 2. Ne smijemo klonuti duhom! Ne malaksati. Ne klonuti duhom! Bog je uz nas. A Ako je Bog za nas tko će protiv nas! 

I zato nam treba VJERA. Ali ne ona vjera kojom samo priznajemo da Bog postoji, tamo negdje gore... (njega se ne tiče moj život... on je negdje daleko...). Lako je vjerovati da Bog postoji. No potrabna nam je vjera koja je POVJERENJE u Boga. Vjerovati u Boga i vjerovati BOGU nije isto. Vjerovati Bogu je puno više.  Puno dublje treba zagaziti u Evanđelje...

Iz Petrovih riječi: ''Odlazi od mene Gospodine, grešan sam čovjek!'' - vidimo da grijeh i čistoća tj. svetost - ne idu zajedno. Ta tako i treba. A opet i idu! Kako? ...  Isus kao da govori Petru: 'Ti možeš sa mnom.  Mi možemo zajedno – unatoč tvojoj grešnosti! ... Znam ja kakav si ti, pa ja sam te sazdao... No, trebaš mi da ispunim svoju zadaću...''  

On i od svakog od nas se očekuje da tamo gdje živimo ispunjamo svoju zadaću koju nam je dao. A Ako to ne činimo onda kao da ostaje rupa u mozaiku. Bog nas treba, unatoč naših slabosti. Bog nas unatoč svemu voli. Nemojmo, zato ipak, reći kao Petar: ''Udalji se od mene Gospodine, grešan sam čovjek''.

Nego radije: ''Nemoj se udaljiti od nas Gospodine... Ti svojim svijetlom rastjeraj našu tamu''

magnifikat @ 10:44 |Komentiraj | Komentari: 0
nedjelja, veljača 3, 2013

Kod stvaranja svijeta vidimo kako je Bog volio ljude. Dao im je sve, a onda im je dao i neke savjete i neke zapovijedi. Nisu samo smjeli jesti sa stabla u sredini vrta. Oni su bili Bogu neposlušni i Bog ih je istjerao iz raja. Ali ni tada ih nije zaboravio.Opet ide za njima i opet ih želi spasiti. Ide za njima! Ostaje s njima, unatoč njihovu grijehu.

Kasnije Bog šalje proroke  svom narodu. Opet ih ne ostavlja. Osposobljava neke za službu propovijedanja. A sve kako bi se narod okrenuo k Bogu. Oni su opominjali i karali. Ali teško je mijenjati ljudsko srce. Nisu proroke prihvaćali. A stranci bi ih prihvaćali – kako ona udovica kojoj je došao prorok, tako onaj slijepac Naaman, stranac koji je progledao... A oni domaći – oni nisu vjerovali, oni nisu prihvaćali Božje poslanike.

A ne samo da nisu njih prihvatili. Nisu ni Božjeg Sina prihvatili.

isus

I sam Bog dolazi. Isus. Dolazi svom narodu. On ''k svojima dođe, a njegovi Ga ne primiše!''. Kažu da je to najžalosnija rečenica u Bibliji. Govorili su ''a kad čini čuda okolo što i ovdje ne učini, u svom mjestu, pa da vidimo!'' A Isus ne čini čuda radi senzacije. Isus dođe k svojima a oni ga ne primiše! Vidili su oni da to nije običan čovjek, da je On ipak drugčiji, da ima neko znanje, ali su tražili način da ga spuste malo, da mu umanje ugled i značaj: ''pa nije li to sin Marijin'' ... ''Znamo mi mu majku i oca''... Isusa su progonili. A to je ono što je on obećao i svojim učenicima. ''I vas će progoniti!''

Zanimljivo je to kako se uvijek strano više cijeni nego naše. Strano hvalimo, a svoje ne cijenimo!

Isus i danas dolazi. Dolazi i k nama. Pitanje je da li ga prepoznajemo – u siromašnima, u obespravljenima, u potlačenima... Jer on je rekao: ''Sve što učinite jednom od moje najmanje braće – meni ste učinili''. Isus je pitao svoje učenike: ''Što vi kažete tko sam ja?'' Isus i nas pita: ''Tko sam ja – za tebe?'' I možeš li mu odgovoriti, bez da odgovor tražiš u Bibliji i vjeronaučnim udžbenicima?

No, ne traži se od nas samo - da o Isusu znamo lijepo govoriti, nego da Ga slijedimo.

A ako Njega ne slijedimo,... onda smo stvarno samo – 'kao cimbal što zveči i mjed što ječi'...

magnifikat @ 11:47 |Komentiraj | Komentari: 0
subota, veljača 2, 2013
***Svijećnica – blagdan Isusova prikazanja u hramu. Bio je židovski običaj da se svako muško prvorođenče prikaže Bogu i donese Bogu dar. Tako su to učinili Marija i Josip s djetetom Isusom***

... (blagoslovom svijeća, kratkim govorom o svijetlu i ophodom oko crkve sa svijećama potaknuti smo na razmišljenje o svojim životima koji svijetle ili ne svijetle...  o našim svijetlima koja su upaljena da bi i drugima donosila Isusa... )

***

Starac Šimun prima Isusa na ruke. Zvuči nevjerojatno to da jedan čovjek drži Boga u svom naručju. A eto, Bog dolazi ovom čovjeku koji je iščekivao Spasenje. Čovjek je to starog zavjeta. Ljudi su tisuće godina ovo išekivali i evo taj starac najvešta: Došlo je vrijeme. Tu je. Nije mu to rekla ni Marija ni Josip. To mu je rekao Duh Sveti. To dijete je Bog. Starac Šimun je doživio tu radost i onda rekao ono: ''Sad otpuštaš slugu svoga gospodaru... '' ''Sad mogu i umrijeti!''... 

svijećnica



Kad je Kolumbo krenuo pučinom sa tri  lađe na put i otkrio novi kontinent – Ameriku ... nije znao što ga na putu čeka, ali eto htio je krenuti u istraživanje svijeta. I otkrio je novi kontinent. Kad su ljudi ugledali kopno vikali su s lađa: 'Eno, SVIJETLO, svijetlo!!!'

I mi smo slični ovom čovjeku kad tražimo Svijetlo u tami, kad tražimo odgovore na pitanja... zašto smo na ovom svijetu? ... A Svijetlo je ISUS. Zemlja kojoj idemo je Nebo. Raj



 Bog je vjeran svojoj riječi. On ispunja obećanja. On je došao da nam pokaže Put. 
On je Put, Istina i Život. A mi smo pozvani svijetliti svojim životm, istinovati s Njim, kako bismo jednom došli k Njemu - u zajedništvo svetih. Bog nije samac, a niti želi niti da itko bude sam. Stvorio nas je da bismo jednom mogli doći u vječnu Domovinu i susresti Ga oči u oči... 


/propovijed napisana po (krhkom) sijećanju... bilo je toga još... /
 

magnifikat @ 12:09 |Komentiraj | Komentari: 0
Anketa
Ideš li svake nedjelje i zapovijednog blagdana na Svetu Misu
ISTAKNUTO
  • klikni: GLAVNA NOVOST U ŽUPI Image and video hosting by TinyPic
    Uveden blagdan Gospe Potravske ( !!! ?) Na Državni praznik, 8.10. Dan Hrvatske neovisnosti) Povod? - Bila jednom jedna slika ...
o Danu Gospodnjem
  • Sv. papa Ivan Pavao II :Image and video hosting by TinyPicApostolsko pismo biskupima, svećenicima, redovničkim zajednicama i vjernicima katoličke Crkve o posvećenju dana Gospodnjega
    ************* ''Spomeni se da svekuješ Dan Gospodnji'', glasi treća Božja zapovijed, koju Bog dade ljoš preko Mojsija, 1500 god pr. Kr. Isus također poziva na vršenje zapovijedi. A koji je Dan Gospodnji? Od Isusova uskrnuća - u nedjelju - za nas kršćane Dan Gospodnji je NEDJELJA. Dan u koji smo dužni sudjelovati na svetoj misi (bez opravdana razloga izostanak je teški grijeh) i u taj dan se uzdržavati od teških poslova... Osim nedjelje (i Uskrsa, koji je uvijek u nedjelju) zapovjedni blagdani su: Božić, Tijelovo, Velika Gospa i Svi sveti. + za župljane naše župe: sv. Filip i Jakov. (a za ostale župe - njihov svetac zaštitnik)
Izdvojeno
Index.hr
Nema zapisa.